Općina Smokvica

Općina Smokvica obuhvaća selo Smokvicu, uvalu Brnu, te naselja Vinačac i Blace, s ukupno oko 1000 stanovnika. Smokvica je jedno od najstarijih naselja na otoku; ostaci ilirske gradine svjedoče o životu na ovim prostorima još u drugom tisućljeću pr. n. e. Smokvica se smjestila u srcu otoka, duboko u unutrašnjosti, radi lakše obrane od gusarskih i osvajačkih napada.

Kumpanija i Pošip

U sjećanje na borbu protiv neprijatelja, sačuvan je viteški ples Kumpanija (ili Kumpanjija), koja se još uvijek izvodi u posebnim prilikama. Uz Kumpaniju se često plešu i Starinski plesovi, prema tradicionalnoj koreografiji koja se izvodi u parovima.

Danas je Smokvica pitoreskno selo okruženo maslinicima i vinogradima ispresijecanim pješačkim i biciklističkim stazama. Ako tražite poljoprivredno zemljište, ovo je idealna lokacija, ne samo za uzgoj vinove loze i maslina, nego i za razno povrće i voćke kojima pogoduje topla mediteranska klima s velikim brojem sunčanih sati. Upravo je Smokvica dom čuvenog bijelog vina Pošipa, a osim istoimene sorte, ovdje se uzgajaju i druge, najviše bijele sorte vinove loze od kojih je, nakon pošipa, najpoznatiji rukatac. Za boravka u Smokvici, uz čašu Pošipa, svakako probajte domaće slatke specijalitete hrstule i pršurate.

Vilin dol

Šetnja kroz Smokvicu je poput vremeplova - kada se malo odmaknete od samog centra mjesta, uske uličice i stare kamene kuće ispričat će vam priču o životu na ovim prostorima stoljećima unatrag, uz pokoju priču i o fantastičnim stvorenjima - tencima, štringama i morama - koja su ovdje, kako nam svjedoči bogata lokalna usmena predaja, voljela obitavati. Uz nabrojene, tu su i vile, koje su živjele u predjelu Livin dola (čije je originalno ime zapravo Vilin dol) smještenom par kilometara od Smokvice. Položen u dolini između slikovitih brežuljaka, posut trsjem vinove loze, voćkama i maslinama koje se ogledaju u prelijepoj lokvi (oko koje, prema pričama, vile plešu. pogotovo za vrijeme punog mjeseca) ovaj kraj izgleda toliko bajkovito da nije teško zamisliti da ovdje (još uvijek) uistinu žive vile. A svakako još uvijek žive u lokalnim pričama, koje su vrlo slične onima s područja Kočja kraj Žrnova, što nimalo ne čudi - kult vila inače je svojstven cijeloj Dalmaciji, pa i širem balkanskom području.

Uvala Brna

Pet kilometara cestom od Smokvice prema moru, smjestila se uvala Brna, dubok i širok zaljev idealan za sidrenje. Brna je tipično malo mediteransko mjesto - načičkano kamenim kućama i ribarskim čamcima, sve zajedno zaokruženo suptilnim felinijevskim momentima, idealno za odmor. S obzirom na to da je mjesto turističko, u Brni ima dosta apartmana, koji se iznajmljuju ili prodaju, ali i kuća na prodaju kao i građevinskih zemljišta.

Legenda o Neri

Duž obale oko Brne nanizale su se brojne nenaseljene uvalice, posve netaknute u svojoj prirodnoj ljepoti. Stračinšćica, Brendana, Vlaška, Grahova, Duboka, Bila, Vidoševa, Stiniva, Bogdana, Mirje, samo su neke od njih, i to sa zapadne strane. Prema lokalnoj predaji, u moru oko ovih uvala žive sirene, odnosno morske vile. Jedna od njih, po imenu Nera, zaljubila se u lokalnog mladića koji se zvao Antonijo. Kao što je slučaj i u (daleko poznatijoj) Andersenovoj bajci o maloj sireni, ni ova ljubavna priča nema sretan kraj. Nerin otac, Kralj mora, koji je ruku svoje kćeri već obećao drugom, nekom velevažnom kralju, zaprijetio je Neri da će Antonija pretvoriti u kamen ako se nastave viđati, pa je Nera, u strahu za život svoga voljenoga, popustila očevim nastojanjima. A prije nego što će zauvijek napustiti Antonija, zamolila je svog oca da u stijenama ureže oblik njene kose, koju je Antonijo toliko volio. Kralj mora udovoljio je želji svoje kćeri, pa se i danas, na jednoj od stijena u uvalici ispod Ledina (jedno od smokviških polja) mogu vidjeti urezane vlasi morske vile. Inače, Nerino ime vjerojatno potječe od naziva Nerejide, što je u grčkoj mitologiji skupno ime za morske nimfe, odnosno nimfe unutarnjih mora, u ovom slučaju Sredozemnog, no nije sasvim jasno je li Nera obična nimfa, ili, pak, sirena - također morska nimfa, ali s tijelom žene i repom ribe umjesto nogu. S obzirom na veliku sličnost ove priče s Andersenovom bajkom o sireni – vjerojatno obje priče imaju isti korijen negdje u europskoj usmenoj predaji u kojoj se možda miješaju slavenska i mediteranska mitologija - moguće je da je i naša Nera imala rep.

Uvala Istruga

Istočno od Brne nalaze se uvale Istruga, Pinčena, Bogujina i Lučica, pred kojima se, poput mitskih stražara, smjestilo nekoliko nenaseljenih šumovitih otočića.

Uvala Istruga posebna je priča. U bogatoj kolekciji korčulanskih uvala, ovaj se neobičan zaljev ističe specifičnom florom i faunom, pomalo močvarnim izgledom te ljekovitim muljem (vrsta: liman) koji dokazano pomaže u liječenju brojnih kožnih, ali i drugih oboljenja. Istruga je zapravo nastavak duboko usječenog kanjona u kojem se nalazi jedna od posljednjih sačuvanih lokacija s ostacima mediteranske prašume, usred koje se nalazi i špilja.

Suhozidi (meje)

Inače, cijelo ovo područje oko Smokvice (kao uostalom i cijeli otok) ispresijecano je jedinstvenim mejama, odnosno suhozidima, koje su generacije otočnih težaka gradile kako bi zaštitili zemlju od erozije, odrona, poplava i isušivanja, ali i označili granice među svojim posjedima. U tehnici suhozida građena su i specifična poljska skloništa, nalik okruglim kućicama: oko Smokvice to su torete, oko Korčule bunje, oko Lumbarde također torete, a oko Vele Luke vrtujci. Više o tome možete pročitati ovdje i u tekstu o Veloj Luci.

Galerija Fotografija